ccccccc

Mogla bi da vristim danas! Vi muskarci ste cesto glupi ili se praviti ludi. Ne volim kad mi telefon zvoni svaki cas i mrzim kad me neko provjerava gdje sam. Da mi se to ne bi vise desavalo, ja mu lijepo kazem, prestani me zvati svako par minuta. I sad, mozete misliti sta je on…

Nastavi čitanje →

Danas

Carobnim nacinom obavljam ciscenje u sjecanju da bi sacuvala samo lijepe stvari. Cesto zbog jednog stabla ne vidim cijelu sumu. Zaljubljena sam u ljubav do te mjere, da i u najmanji flert ulazim svim svojim srcem. Takva sklonost mi vec unaprijed garantuje bolan pad sa neba na zemlju! Ni to me ne moze sprijeciti u…

Nastavi čitanje →

Zbog tebe

Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima ceznem za
mirisima proljeca.
 Zaboravila sam tvoje lice, ne sjecam se vise tvojih ruku;
kako su se tvoje usne nasle na mojima? 
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;
 bijele kipove bez glasa i bez vida.
 Zaboravila sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravila sam
 tvoje oci. 
Poput cvijeta sa svojim…

Nastavi čitanje →

Danas

Bas me briga! Necu da razmisljam o tebi. Ne volim kad se izvuces iz kreveta i odes tako lazno, kao da nikad nisi ni postojao. E bas me briga, sta radis danas. Ne volim kad me gledas tim upitnim pogledom sa zeljom da izgovorim onu nestvarnu rijec ZAUVIJEK. Mrzim rijeci: zauvijek i vjerna.

Nastavi čitanje →

Voda

Uz sum vode, sjecanja mi gode. Ona me odvode daleko negdje preko, tamo gdje si me ceko. Jednog dana nisam tebi dosla pokraj sadrvana krisom sam iza tebe prosla svojim putem posla. Samo si sjecanje postao uproslosti zaostao, ali u dusi ostao. Ja se danas pitam dok sjecanjima svojim skitam, sto bi bilo da sam…

Nastavi čitanje →

Sjecanja

Veceras se sjecam da smo nekad bili ljudi. Da, bili smo ljudi i imali smo lica. Lica kojih se vise ne mogu sjetiti. Znamo samo da su drugacija bila nego ova danas koja imamo. Vrata su zatvorena i ostali smo samo mi iza njh, i usamljeni snovi o nama. Otisli smo putevima nekih drugih ulica,…

Nastavi čitanje →

mozda ponekad

Buduci da se prije nisu poznavali,
 da medju njima nikad nista nije bilo. 
A sto bi na to ulice, stubovi, hodnici
 kojima su se mogli davno mimoilaziti? Bilo je znakova, signala,
 pa sta ako necitkih.
 Mozda prije tri godine
 u prosli utorak 
neki je listic preleprsa sa ramena na rame? 
Nesto se izgubilo i podiglo.
…

Nastavi čitanje →