greska u koracima

U mislima zvuk neke davno drage melodije. U tijelu davno prežaljeni zanos. Oči zamagljene od dima. U ustima okus vina i cigarete. A u srcu aroma ljubavi.

27.08.2008.

ccccccc

Mogla bi da vristim danas! Vi muskarci ste cesto glupi ili se praviti ludi. Ne volim kad mi telefon zvoni svaki cas i mrzim kad me neko provjerava gdje sam. Da mi se to ne bi vise desavalo, ja mu lijepo kazem, prestani me zvati svako par minuta. I sad, mozete misliti sta je on uradio, prestao skroz da me zove. Stvarno ne kontam, u cemu je fazon. cccccccccccccccccccccccccc

17.07.2008.

Danas

Carobnim nacinom obavljam ciscenje u sjecanju da bi sacuvala samo lijepe stvari. Cesto zbog jednog stabla ne vidim cijelu sumu. Zaljubljena sam u ljubav do te mjere, da i u najmanji flert ulazim svim svojim srcem. Takva sklonost mi vec unaprijed garantuje bolan pad sa neba na zemlju! Ni to me ne moze sprijeciti u trazenju idealne ljubavi.

16.07.2008.

Zbog tebe

Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima ceznem za
mirisima proljeca.
 Zaboravila sam tvoje lice, ne sjecam se vise tvojih ruku;
kako su se tvoje usne nasle na mojima? 
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;
 bijele kipove bez glasa i bez vida.
 Zaboravila sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravila sam
 tvoje oci. 
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjecanje na
tebe. Zivim sa boli poput rane; dotaknes li me samo, smrtno
ces me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput brsljana na sjetnim zidovima. 
Zaboravila sam tvoju ljubav, jos uvijek trazim odraz tvog lika u svakom
oknu.
 Zbog tebe, teski mirisi ljeta nanose mi bol; zbog
tebe, opet trazim oko sebe prorocanske znakove nenadanih zelja: padajuce
zvijezde, komete.

08.07.2008.

Danas

Bas me briga! Necu da razmisljam o tebi. Ne volim kad se izvuces iz kreveta i odes tako lazno, kao da nikad nisi ni postojao. E bas me briga, sta radis danas. Ne volim kad me gledas tim upitnim pogledom sa zeljom da izgovorim onu nestvarnu rijec ZAUVIJEK. Mrzim rijeci: zauvijek i vjerna.

04.07.2008.

Voda

Uz sum vode, sjecanja mi gode. Ona me odvode daleko negdje preko, tamo gdje si me ceko. Jednog dana nisam tebi dosla pokraj sadrvana krisom sam iza tebe prosla svojim putem posla. Samo si sjecanje postao uproslosti zaostao, ali u dusi ostao. Ja se danas pitam dok sjecanjima svojim skitam, sto bi bilo da sam stala, zastala, pokraj tebe ostala.

03.07.2008.

Sjecanja

Veceras se sjecam da smo nekad bili ljudi. Da, bili smo ljudi i imali smo lica. Lica kojih se vise ne mogu sjetiti. Znamo samo da su drugacija bila nego ova danas koja imamo. Vrata su zatvorena i ostali smo samo mi iza njh, i usamljeni snovi o nama. Otisli smo putevima nekih drugih ulica, sa vjerom u pravo izbora mogucnosti. Sad smo tako daleko, da se ne trebamo plasiti susreta i blizine, dovoljno nam je hladno, da nikad ne pozelimo osjetiti blizinu jedno drugog. Mozda ces se pitati ko sam ja, i pokusat ces da se nikako ne sjetes mene.

20.06.2008.

Steta - Ljubav - Platonska

Covjek koji me voli
prosao je danas mojom ulicom.
 Priznao je to vise puta
uz ceznutljive uzdahe i nekoliko suza.
Prosao je gledajuci u moj balkon
za volanom svog auta odisao je cvrstom voljom
- bila je to slucajnost sto sam ga vidjela –
- i srce mi je vjerojatno zalupalo. Zasto ne zaustavi taj svoj auto,
obgrli me, otme i odvede u svoj zamak? 
Sve mi se cini da je njegova ljubav platonska
voli me izdaleka kao Dante svoju Beatrice.
 Steta sto ja volim njegova usta, njegovo grlo,
njegov osebujni pogled na svijet,
njegova pleca, njegovu prisutnost.
 Steta sto ga nosim usivenog u svoju dusu.
 Da nije tako, rekla bi: glupi covjece!
Ti si kukavica!
Ili, rekla bi mu kako je njegova ljubav okrutna,
da duboko u sebi, on mrzi stvarne zene
i voli samo na daljinu, idealnu zenu, onu
nedostiznu ...
 Savrseni provansalski trubadur!
Jasno je da toliko idealizma mora dosaditi.
 Osim toga, to znaci da njega ne zanima sto ja mislim
o svemu tome.
 Mi i dalje ostajemo zatocenicima
unutar labirinta samoce.
 Toliko ljubavi, toliko rijeci, a cemu sve to?
 Samo zato sto ne mogu disati bez njegove ljubavi,
i zato sto on nece nikada razumijeti
reci cu ovo i jos vise ...
cini mi se da sve sto preostaje je prevariti ga ... 
Namjerno ga zaobisi
bez da on to zna –
 kako bi i dalje mogla biti njegova
idealna zena.

18.06.2008.

mozda ponekad

Buduci da se prije nisu poznavali,
 da medju njima nikad nista nije bilo. 
A sto bi na to ulice, stubovi, hodnici
 kojima su se mogli davno mimoilaziti? Bilo je znakova, signala,
 pa sta ako necitkih.
 Mozda prije tri godine
 u prosli utorak 
neki je listic preleprsa sa ramena na rame? 
Nesto se izgubilo i podiglo.
 Tko zna, mozda vec lopta
 u zelenilu djetinjstva. Bile su kvake i zvonca
 u kojima se preuranjen 
dodir stavljao na dodir.
 Kovcezi jedan uz drugi u garderobi.
 Mozda je neke noci bio isti san,
 odmah poslije budjenja izbrisan. Ta svaki je pocetak 
samo neki nastavak,
 a knjiga dogadjaja 
uvijek otvorena po sredini. ;) Ponekad ne mogu da odredim granice izmedju sebe i ljudi koje volim: gdje zavrdavam ja, a gdje pocinju oni. Kao da smo svi mi jedno, kao da smo isti – ista dusa, zelja koja trazi nesto…zajednicko svima nama. Svi smo u istom camcu. A opet, svi smo razliciti i posebni, izrazito individualni. Nije vise bitno kako cemo nazvati nase odnose i koji ce oblik oni imati. Forme nasih odnosa se mogu mijenjati, ali to osjecanje povezanosti necim iznad nas, vecim od nas, sto nas zove i spaja, ostaje. Mi nekako nabasamo jedni na druge i nase se sudbine pomijesaju zauvijek, sak i ako nismo zajedno. Kao da smo neke boje koje se lako mijesaju medjusobno, a mnogo teze sa drugom vrstom. Boje koje se rastvaraju pomocu svjetla…